UVOD

Koristeći vrećice s pijeskom pri vježbama za razvoj prirodnih oblika kretanja primjetile smo velik dječji interes za iste. Djeca su ispitivala:

"Teta, što je unutra?";   Josip: "Vidi teta, mogu je nositi."

Nedovoljan broj vrećica doveo je do sukoba među djecom. Jedno dijete je čak pokušalo uzeti vrećicu s pijeskom u sobu. Potaknute tim događanjima, pokušale smo osmisliti i oplemeniti prostor za igru u sobi povećanjem broja vrećica, te kvalitetom ispune (kukuruz, pšenica, riža, pijesak, kamenčići, šećer, kava u zrnu, vata, spužva…), te izradom krpenjača.

CILJ

Na temelju istraživanja velikog broja djece otkrivena je slijedeća zakonitost: Kada razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također normalan, a kada razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora (autor: Ilona Posokhova).

Znanstvenici su došli do ozbiljnog zaključka da se formiranje važnih govornih zona u mozgu ostvaruje pod utjecajem živčanih impulsa prstiju ruke.

Aktivniji dječji prstići – bolji govorni, emocionalni i intelektualni razvoj – to je naš cilj.

ZADACI 

-  ponuditi djeci mnogo zanimljivih i sigurnih materijala za manipulaciju, te tako poticati kod djece razvoj osjetilnih funkcija, krupne i fine motorike i mišićnih grupa, te osjetilno pokretne koordinacije

-  poticati senzomotorne aktivnosti djece i taktilnu, motornu, vizualnu i akustičnu percepciju (poticanje igranja i upoznavanja predmeta, igračaka, različitih prirodnih matrijala – različite po boji, veličini, težini, tvrdoći, površini i zvukovima).

-  poticati igre u kojima će razvijati sposobnost uočavanja veza i odnosa među stvarima i pojavama, osobito razlikovanje boja (bez imenovanja), grupiranje (oblik, veličina, boja – samo jedna bitna osobina), kvantitativni odnosi (jedan – mnogo)

-  ponuditi djeci aktivnosti u kojima će doći do izražaja njihova sposobnost za rješavanje jednostavnih problema (rastavljanje – sastavljanje, punjenje – pražnjenje, umetanje – naticanje)

- poticati u djece otkrivanje njihovih vlastitih mogućnosti što kod njih potiče osjećaj kompetentnosti, samostalnosti, razvija pozitivnu sliku o sebi (ja to mogu)

PLAN PROJEKTA I PROVOĐENJE ISTOG

Do cilja projekta doći raznovrsnim aktivnostima, te uključivanjem svih sudionika odgojno – obrazovnog rada, a to prvenstveno mislimo na odgojitelje i roditelje. Roditelje zamoliti za sakupljanje novih sredstava i materijala (kutije, plastična ambalaža, čepovi, tuljci, brusni papir, vata, spužva, krzno, tekstil…). Nakon toga izvršiti klasificiranje istog (različiti oblici grupiranja prema jednom kriteriju).

Promatranje i istraživanje (razrađeno u drugom dijelu teksta).

Oformiti novi centar u sobi u kojem će svi ti materijali i sadržaji biti djeci na dohvat ruke.

Radionica roditelja, djece i odgojitelja: "Izrada taktilnih vrećica, jastuka i krpenjača".

 
            Projekt ćemo provoditi sa djecom starosti od jedne godine i deset mjeseci do dvije godine i sedam mjeseci, sve dok bude trajao interes djece. Povremeno dodavati nove sadržaje (čim se primjeti opadanje dječjeg zanimanja).

Nakon početnog sakupljanja materijala i sredstava u kojem su nam veliku pomoć pružili roditelji, započele smo sa izradom velikih plakata – kartona, na kojima su djeca mogla isprobavati svoje prstiće (glatko – hrapavo). Iste takve kartice malih dimenzija tražila su djeca između različitih kartica. Djeca su prvo gledala, zatim opipavala, te potom uspoređivala opažanja vida s opažanjem opipa, te već unaprijed procijenjivala okom kakvo će djelovanje prouzročiti predmet na njihove prste. Roditelji su primijetili da se nešto novo događa, ispitivali su nas i tada smo uvidjele da je došlo pravo vrijeme za radionicu. Odaziv roditelja je bio više nego dobar (tata Čulo je čak zatvorio svoju obrtničku radnju). Posebno nas je obradovalo što su se odazvali i očevi, a ne samo majke, odnosno došle su čitave obitelji (od Dore K. je došla ujna i nećak, jer su roditelji bili poslovno zauzeti). Radilo se uz puno volje i energije (što se može vidjeti na priloženom CD – u),  djeca su trpala u vrećice sve i svašta, roditelji su držali,  a potom šivali. Izrada krpenjača je nekima bila malo komplicirana, a nekima je išla izvrsno (ujna Dore K. i mama Ivana Č.). Koliko je bilo dobro pokazuje činjenica da se djeca nisu dala doma (Igor, Marko P., Josip, Ivan Č. …). Idućeg dana djeca su ponosno pokazivala jedna drugima što su njihovi roditelji napravili. Robert je stalno uzimao vrećice s kukuruzom i igrao se s njima. Krpenjače su priča za sebe. Najbolje je kad s njima odemo u dvoranu. Tada u oduševljenju ciki i viki nema kraja, pogotovo kad ih počnemo prebacivati preko kućica.

Zatim smo izradile kartone sa različitim vrstama čepova (djeca ih otvaraju – zatvaraju), kutije s plastičnim bocama u koje ubacuju različite čepove po boji, umetaljke papirnate tuljce za naticanje. Sve to izazvalo je veliko zanimanje djece. Djeca su klasificirala čepove po boji, a Dora K. (dvije godine osam mjeseci), čak ih i imenuje. Maja stalno ispituje: "Teta, koja je to boja?".

VREDNOVANJE POSTIGNUĆA

Iz kratko izloženog projekta može se uočiti da su odgojitelji prepoznali, slijedili i poticali dječje zanimanje za "Prstiće u akciji". Što, kako i koliko su doživjeli, naučili i kreirali na istu temu u slobodnu, znatiželjnu i susretljivu ozračju znaju djeca, njihovi roditelji i odgojitelji.

Odgojitelji su imali uloge opskrbljivača, promatrača, suigrača, poticatelja, planirača, partnera, a najmanje voditelja aktivnosti. Stvorivši poticajnu okolinu djeca su do spoznaja dolazila spontano, bez namjere, neposrednim iskustvenim putem, istraživanjem, otkrivanjem, čuđenjem…

Ne smijemo zaboraviti ni roditelje koji su nam pružili pomoć u prikupljanju potrebnih materijala rado su surađivali i bili uključeni u zbivanja u svezi s projektom.

S projektom smo započele u siječnju 2008. godine, a traje i danas. Planiramo ga provoditi sve dok bude trajao interes djece, a proširit ćemo ga i na druga područja dječjeg razvoja.

Odgojitelji:

Ančica Šiprak

Ana – Marija Pokos